grafička tehnologija, djelatnost koja se bavi postupcima oblikovanja, reprodukcije i umnožavanja teksta i ilustracija, tj. grafičkom pripremom, tiskom i grafičkom doradom. Postupcima prethodi izradba snimke, tj. definiranje osnovnog izgleda proizvoda i tehnologije kojom će se on izraditi. Snimka je osnova za procjenu potrebnih materijala, proračun troškova te oblikovanje grafičkoga proizvoda tijekom grafičke pripreme.
Grafička priprema obuhvaća obradbu i oblikovanje teksta (izradba tiskarskoga sloga) i ilustracija (reprofotografija), njihovo povezivanje u cjelinu (prijelom) i izradbu tiskovne forme. Danas su postupci grafičke pripreme u potpunosti računalno podržani i razvojem stolnog izdavaštva u velikoj mjeri spojeni, a neki se grafički proizvodi pojavljuju samo kao elektronička izdanja, krajnjem korisniku izravno dostupna na zaslonu njegova računala, s mogućnošću daljnje obradbe ili ispisa pisačem. No većina se grafičkih proizvoda i dalje izrađuje tradicionalnim tehnikama tiska, pri kojima je u završnom dijelu grafičke pripreme potrebno izraditi tiskovnu formu, tj. matricu s tiskovnim elementima (koji će tijekom tiska nositi tiskarsku boju) i slobodnim površinama.
Izbor tehnike tiska, tj. postupka kojim će se tekst i ilustracije prenositi na odabranu podlogu u željenom broju primjeraka, ovisi o karakteristikama grafičkoga proizvoda (→ tiskarske tehnike). Prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina razlikuju se tehnike plošnoga, visokog, dubokog i propusnog tiska. Digitalnim se tehnikama otisci dobivaju izravno, pa se podatci o tiskovnim elementima i slobodnim površinama pohranjuju kao računalni zapis. Tehnike se tiska mogu razlikovati i prema načinu prijenosa tiskarske boje s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (izravne i neizravne tehnike), prema obliku tiskovne podloge (tisak na komade ili arke i tisak iz trake), prema načinu dobivanja otiska (tehnike kojima se tiskarska boja prenosi uz pritisak i bez njega); napokon, otisak može biti i jednobojni, u boji ili višebojni.
Konačni izgled grafički proizvod poprima tijekom grafičke dorade, postupcima knjigoveštva ili proizvodnje ambalaže.
Povijesni razvoj grafičke tehnologije započeo je oko 1450. izumom J. Gutenberga, koji je za tisak knjiga počeo primjenjivati olovna slova i prešu. U Hrvatskoj se knjige na taj način počinju tiskati 1483. (→ tiskarstvo)
Na kraju XIX. stoljeća započelo je u Hrvatskoj školovanje grafičara, a od 1946. djeluje i specijalizirana Grafička škola u Zagrebu. Viša grafička škola u Zagrebu utemeljena je 1958., a 1990. prerasla je u Grafički fakultet, a to su jedne od prvih visokoškolskih ustanova te vrste u Europi. Tijekom studija na Tehničko-tehnološkom smjeru ili smjeru Dizajna grafičkih proizvoda, odnosno tijekom poslijediplomskoga studija, danas se na Grafičkom fakultetu školuju budući diplomirani inženjeri za razvoj i primjenu novih spoznaja u grafičkoj djelatnosti. God. 1990. počeo je izlaziti i znanstveno-stručni časopis za grafičku tehnologiju, inženjerstvo i dizajn Acta graphica. Dostignuća grafičke tehnologije predstavljaju se na različitim stručnim izložbama kakva je Intergrafika, dok se među znanstvenim skupovima ističe Međunarodna konferencija tiskarstva, dizajna i grafičkih komunikacija Blaž Baromić.
